Kao ljudska bića, jezik je oduvijek bio naša jedinstvena kvaliteta koja nam omogućuje da izrazimo složenost naših misli o svijetu oko nas na zapanjujući broj načina. Jezik je bio toliko bitan za naš razvoj, a nedavna istraživanja su pokazala da je ljudski instinkt prepoznati zvučne obrasce unutar jezika. Ali ako je jezik naš ključ komunikacije, zašto je toliko raznolik diljem svijeta? Kako je evoluirao jezik i kako možemo mapirati podrijetlo odakle je došao naš jezik i njegove zajedništva s drugim jezicima?
Istraživači u SAD-u i Velikoj Britaniji pokušavaju učiniti upravo to, prateći promjene u izgovoru riječi tisućama godina unatrag nego itko prije. U novoj studiji objavljenoj u časopisu Current Biology, profesor Tanmoy Bhattacharya s Instituta Santa Fe i profesor Mark Pagel sa Sveučilišta Reading razvili su novi model koji je mogao pratiti jezike do njihovih najranijih zajedničkih predaka. Pagel tvrdi: “Naša nova metoda još je jedan uzbudljiv korak u razumijevanju kako se jezici i geni razvijaju. Omogućit će nam da se vratimo u prošlost dalje nego prije, što će omogućiti rekonstrukciju drevnih prajezika, riječi koje su se mogle izgovoriti prije mnogo tisuća godina.”
Njihov se model prvenstveno sastoji od otkrivanja "usklađenih promjena zvuka", jezičnog obrasca u kojem se poseban zvuk mijenja u drugi različiti zvuk u više riječi istovremeno. "Računala su do sada uglavnom koristila prisutnost ili odsutnost riječi zajedničkog podrijetla u različitim jezicima kako bi spojila stabla koja opisuju porijeklo različitih jezika od zajedničkog pretka", rekao je profesor Bhattacharya. "Ovo je izostavilo znatno bogatije podatke koji se nalaze u zvukovima, prvenstveno zato što promjene zvuka u različitim riječima nisu neovisne, kao što je većina mutacija u genetici."
Ova usklađena promjena zvuka može se vidjeti kroz odstupanje u izgovoru riječi zajedničkih i latinskom i engleskom. Oba jezika potječu od zajedničkog pretka, protoindoeuropskoga, ali u engleskom su riječi poput stopala i oca preuzele glas f, dok su njihovi latinski ekvivalenti ped i pater zadržali glas p. Ovaj prijelaz iz zvukova f u p može se vidjeti u mnogim engleskim riječima.
Model je posebno primijenjen na obitelj od 35 jezika poznatih kao turski, kojima govore mnogi ljudi u jugoistočnoj Europi, na Mediteranu, u Sibiru i zapadnoj Kini. Njihov računalni program analizirao je mogućnost da se tijekom 2000-godišnje povijesti turskih jezika dogodilo preko 70 redovitih promjena zvuka. Ono što su otkrili bilo je slično promjenama zvuka između engleskog i latinskog. Na primjer, riječ pas na hakaskom (glava na engleskom) odstupila je od početnog glasa b koji se javlja u riječi baš u turskom, uzbečkom i 16 drugih turskih jezika. Ovo odstupanje se također može vidjeti u hakaskom pel (što znači uš), koji je bil- ili bel- u gore spomenutim jezicima.
Istraživači su uspjeli razviti matematiku kako bi procijenili svoje hipoteze o usklađenim promjenama zvuka, a ovi podaci su pokazali da je njihov trenutni model bio u stanju pružiti mnogo uvjerljivija datirana stabla za obitelj turskog jezika nego ikada prije. Metoda Bhattacharye i Pagel pokazala se revolucionarnom u našem razumijevanju ljudskog jezika, dopuštajući nam ne samo da otkrijemo evoluciju jezika već i kako je naš vlastiti igrao ulogu u načinu na koji komuniciramo.
