Veza između dijabetesa i loše kvalitete sna već je utvrđena, ali nova istraživanja kopaju malo dublje u tu povezanost i pomažu objasniti zašto gubitak sna može dovesti do povećanog rizika od dijabetesa.
Studija, objavljena u časopisu Europske udruge za proučavanje dijabetesa, Diabetologia, pokazala je da nedostatak sna može povećati razinu slobodnih masnih kiselina u krvi, kao i uzrokovati privremena preddijabetička stanja kod zdravih mladih muškaraca. Studija tvrdi da je prva koja je analizirala kako san utječe na 24-satnu razinu masnih kiselina u krvi i otkriva da nedostatak sna može poremetiti metabolizam masti, narušavajući sposobnost inzulina da regulira šećer u krvi.
"Na populacijskoj razini, više studija je izvijestilo o povezanosti između ograničenog sna, debljanja i dijabetesa tipa 2", rekla je dr. Esra Tasali, docentica medicine na Sveučilištu u Chicagu i viši autor studije, u priopćenju za javnost. "Eksperimentalne laboratorijske studije, poput naše, pomažu nam da otkrijemo mehanizme koji bi mogli biti odgovorni."
Nedostatak sna čest je problem u suvremenom svijetu – osobito među ljudima koji su pod velikim stresom, ili se bore s nesanicom ili depresijom. Iako su mnogi čimbenici uključeni u razvoj pretilosti kod ljudi (kao što su loša prehrana, nedostatak tjelesne aktivnosti i genetska predispozicija), nedostatak sna također može povećati rizik od pretilosti.
U studiji su istraživači otkrili da kada je 19 muških sudionika spavalo samo četiri sata tri noći, njihova razina masnih kiselina u krvi ostala je visoka od 4 ujutro do 9 ujutro. Tijekom razdoblja u kojem su razine masnih kiselina bile visoke, smanjena je učinkovitost inzulina. Usporedili su to sa sudionicima koji su proveli 8,5 sati u krevetu tijekom četiri noći. Mjerili su im razine slobodnih masnih kiselina, glukoze, inzulina te hormona stresa noradrenalina i kortizola.
Sveukupno, otkrili su da je nedostatak sna uzrokovao 15-30 posto povećanje razine masnih kiselina kasno navečer i rano ujutro, što je povezano s porastom inzulinske rezistencije, što je znak pred-dijabetesa. Ovo je trajalo pet sati.
"Definitivno izgleda kao upakiran dogovor", rekla je Josiane Broussard, bivša studentica diplomskog studija na Sveučilištu u Chicagu i glavna autorica studije, u priopćenju za javnost. “Skraćeni san doveo je do značajnih promjena u lučenju hormona rasta i razinama noradrenalina – što može povećati cirkulirajuće masne kiseline. Rezultat je bio značajan gubitak prednosti inzulina. Ovaj ključni hormon bio je manje sposoban obavljati svoj posao. Djelovanje inzulina kod ovih zdravih mladića sličilo je onome što obično vidimo u ranim fazama dijabetesa.”
