Love me Tender Elvisa sada je dao novi uvid u to kako ljudi reagiraju na glazbu. Istraživači vjeruju da bi ova nova studija mogla pomoći u brzom napretku u liječenju Williamsovog sindroma i poremećaja koji narušavaju društvene interakcije osobe.
"Naši rezultati mogli bi biti vrlo važni za usmjeravanje liječenja ovih poremećaja. Mogli bi imati ogromne implikacije na osobnu upotrebu lijekova za pomoć ljudima", glavna autorica Julie R. Korenberg, dr. med., Sveučilište Utah/USTAR profesor, Krugovi mozga i pedijatrija, rekao je.
Prema Nacionalnom institutu za neurološke poremećaje i moždani udar, Williamsov sindrom je rijedak genetski poremećaj karakteriziran blagom do umjerenom mentalnom retardacijom ili poteškoćama u učenju. Osobe s Williamsovim sindromom imaju osebujan izgled lica i jedinstvenu osobnost koja kombinira pretjeranu ljubaznost i visoku razinu empatije s anksioznošću. Osobe s Williamsovim sindromom također su sklone srčanim bolestima.
Williamsov sindrom nastaje kada se izbriše nekoliko gena na kromosomu 7.
Istraživači su proučavali učinke glazbe na 21 sudionika, od kojih je 13 imalo Williamsov sindrom. Osam ljudi djelovalo je kao kontrolna skupina.
Istraživači su analizirali razinu oksitocina u krvi sudionika prije nego što je puštena glazba. Osobe s Williamsovim sindromom imale su tri puta više oksitocina u krvi od kontrolne skupine.
Jedan od sudionika je zamoljen da posluša Elvisov klasik "Love me tender". Nije pokazala nikakav vanjski odgovor na pjesmu. Kako bi izazvali veći odaziv ostalih sudionika, istraživači su zamolili sudionike da poslušaju bilo koju pjesmu koja im se sviđa.
Uzimani su uzorci krvi u redovitim intervalima dok je svirala glazba. Istraživači su otkrili da je došlo do povećanja razine oksitocina u krvi svih sudionika, uključujući ljude koji nisu pokazivali nikakve vanjske emocije nakon slušanja pjesama.
Osoba koja je čula Elvisa imala je više oksitocina u krvi od bilo kojeg drugog sudionika.
Sudionici su ponovili vježbu i zamoljeni su da stave ruke u vodu od 60 stupnjeva Fahrenheita. To je učinjeno kako bi se vidjelo ima li negativnog stresa. Čak je i ovaj test pokazao da su ljudi koji su imali Williamsov sindrom imali višu razinu oksitocina kada slušaju glazbu od drugih ljudi.
Istraživači su sudionicima dali i testove koji su procjenjivali njihovu društvenost. Otkrili su da su ljudi s Williamsovim sindromom bili dobri u razgovoru sa strancima, ali nisu bili u stanju obraditi društvene znakove.
"Veza između abnormalnih razina oksitocina i AVP-a (arginin vazopresina) i promijenjenog društvenog ponašanja pronađenog kod ljudi s Williamsovim sindromom ukazuje na iznenađujuće, potpuno nesumnjivo izbrisane gene uključene u regulaciju ovih hormona i ljudsku društvenost. Također sugerira da jednostavna karakterizacija oksitocin kao 'hormon ljubavi' može biti pretjeran. Podaci daju daleko kompliciraniju sliku", rekao je Korenberg.
Rezultati pokazuju da bi geni koji nedostaju koji su izbrisani kod Williamsovog sindroma mogli biti razlog za lošu kontrolu oksitocina kod osobe.
